Pitanje ubijanja
Pitanje ubijanja je vrlo osjetljivo. Mi smo postavili striktne zahtjeve za praktikante da oni ne smiju ubijati. Bez obzira da li je to Buda škola, Tao škola ili neobična škola, bez obzira o kojoj se školi ili praksi radi, sve dok je to ispravna praksa kultivacije, smatraće bezuslovnim da je ubijanje zabranjeno - to je sigurno. Zato što ubijanje može imati vrlo ozbiljne posljedice, moramo vam to detaljno objasniti. U izvornom budizmu ubijanje se uglavnom odnosilo na ubijanje ljudi, što se smatralo najozbiljnijim. Kasnije je i ubijanje velikih živih bića, velikih životinja ili nešto većih životinja također smatrano vrlo ozbiljnim. Zašto se pitanje ubijanja uzima tako ozbiljno u krugovima kultivatora? U prošlosti, u budizmu je rečeno da će životi, koji nisu trebali umrijeti, ako budu ubijeni, postati usamljene duše i beskućni duhovi. Ceremonije spašavanja, o kojima se prije govorilo, odnosile su se na ove ljude. Bez takvih ceremonija spašavanja, ta živa bića bi patila od gladi i žeđi, nalazeći se u vrlo bolnoj situaciji. Tako se u prošlosti govorilo u budizmu.
Mi kažemo da kada neko učini nešto loše drugoj osobi, on toj osobi mora dati poprilično mnogo de-a kao nadoknadu. Pri tome obično mislimo na uzimanje stvari koje pripadaju drugim ljudima i tome slično. Ali ako neko nekome iznenada oduzme život, bez obzira da li se radi o životinji ili nekom drugom živom biću, to će proizvesti poprilično veliku karmu. U prošlosti se ubijanje uglavnom odnosilo na ubijanje ljudi, što bi prouzrokovalo prilično veliku količinu karme. Ali ubijanje drugih običnih živih bića ne predstavlja manji grijeh i to također direktno proizvodi mnogo karme. Posebno tebi, kao praktikantu, za vrijeme procesa tvoje kultivacije priređene su ti neke teškoće na različitim nivoima. Sve one su tvoja vlastita karma, tvoje vlastite teškoće, koje su ti postavljene na različitim nivoima da bi se poboljšao. Sve dok poboljšavaš svoj xinxing bićeš u mogućnosti nadvladati ih. Ali ako iznenada dobiješ tako mnogo karme, kako je možeš nadvladati? S tvojim xinxingom je nikako ne možeš nadvladati. To može potpuno onemogućiti tvoju daljnju kultivaciju.
Mi smo ustanovili da su, kad je osoba rođena, mnogi "on" istovremeno rođeni unutar određenog područja kosmičkog prostora. Oni svi izgledaju isto kao i on, imaju isto ime i rade manje više iste stvari. Zato se oni mogu smatrati dijelom njegove cjeline. Onda se radi o ovom problemu: ako jedno od živih bića (to također važi i za život drugih velikih životinja) iznenada umre, dok ostali "on" u drugim različitim dimenzijama još nisu okončali svoje predodređene životne puteve i imaju još mnogo godina života, osoba koja je umrla upašće u situaciju beskućnika i lebdiće uokolo u prostoru univerzuma. U prošlosti se govorilo o usamljenoj duši i beskućnom duhu, koji pati od gladi i žeđi i koji se nalazi u vrlo tegobnoj situaciji. Možda je to istina. Ali mi smo zaista vidjeli da se ova osoba nalazi u užasnoj situaciji i da mora tako dugo čekati, sve dok svi "on" u svim drugim dimenzijama ne završe svoje životne puteve i tek onda zajedno s njima može naći svoje konačno počivalište. Što duže to traje, tim više ta osoba pati. Što je veća njena patnja, tim više karme koja uzrokuje tu patnju neprestano će se dodavati osobi koja ju je ubila. Razmislite o tome: koliko mnogo karme će se sakupiti? To je ono što smo vidjeli pomoću natprirodnih sposobnosti.
Također smo vidjeli ovu situaciju: Kada je čovjek rođen, forma postojanja njegovog cijelog života već postoji u određenoj dimenziji. Drugim riječima, do kojeg stadija njegov život ide i šta on treba raditi, sve je to već tamo. Ko je aranžirao cijeli njegov život? To su očigledno uradila viša bića. Na primjer, u našem svakodnevnom ljudskom društvu, neko nakon rođenja pripada određenoj porodici, određenoj školi i nakon odrastanja određenom radnom mjestu; kroz svoj posao, on ima različite kontakte s društvom. Drugim riječima, izgled cijelog društva je aranžiran na ovaj način. Ali, zato što je ovo živo biće iznenada umrlo, ne slijedi više prvobitni određeni aranžman, znači došlo je do promjene. To više biće neće oprostiti onome ko je to poremetio. Razmislite o tome: kao praktikanti, mi se želimo kultivirati prema višim nivoima; ali ako mu to živo biće ne oprosti, šta misliš, da li se ta osoba još može kultivirati. Čak ni nivoi nekih učitelja nisu toliko visoki kao nivo tog višeg bića koje je to aranžiralo. Zato će učitelj te osobe također biti pogođen time i biće bačen dole na niži nivo. Razmislite o tome: da li je to običan problem? Zbog toga, kada osoba jednom učini tako nešto, biće joj vrlo teško kultivirati se.
Među Falun Dafa praktikantima možda ima nekih koji su se borili u vremenima rata. Ratovi su stanja proizašla iz velikih promjena globalnih nebeskih pojava i ti si bio samo jedan element tih stanja. Ako se niko ne bi pomjerio pod tim promjenama nebeskih fenomena, takva stanja ne bi mogla biti prouzrokovana u običnom ljudskom društvu, niti bi se to moglo nazvati promjenama nebeskih fenomena. Takvi događaji se dešavaju u skladu s velikim promjenama i zato ti nisi sam u cjelosti odgovoran za tu stvar. Ono o čemu mi ovdje govorimo je karma koja je stvorena nečijim insistiranjem na vršenju loših djela zbog ličnih koristi ili zadovoljenja vlastitih interesa, ili kad neko želi otkloniti ono što škodi njegovim stvarima. Sve što se odnosi na promjene u cijelom velikom prostoru i velike promjene stanja društva nije tvoja greška.
Ubijanje može stvoriti ogromnu karmu. Neki onda misle: "Mi ne smijemo više ubijati, ali ja kuham kod kuće. Šta će moja porodica jesti ako ja više ne ubijam?" Ovo konkretno pitanje nije moja briga, ja predajem Fa praktikantima i ne govorim olako svakodnevnim ljudima kako da žive. S obzirom na to kako se treba odnositi prema konkretnim pitanjima, trebaš prosuđivati s Dafa. Radi onako kako misliš da je najbolje. Svakodnevni ljudi čine šta god žele i to je stvar svakodnevnih ljudi. Nije moguće da se svako istinski kultivira. Praktikanti, ipak, trebaju slijediti visoke standarde, zbog toga su to zahtjevi koji se postavljaju praktikantima.
Nemaju samo ljudska bića i životinje život, biljke također imaju život. Sve supstance se pojavljuju u formi života u drugim dimenzijama. Kad tvoje nebesko oko dostigne nivo Fa vida, otkrićeš da ti se kamenje, zidovi i sve stvari obraćaju i pozdravljaju te. Možda se neko čudi: "Znači, žitarice i povrće koje jedemo su također živi. I šta da radimo ako muhe i komarci dospiju u kuću. Ljeti komarci ujedaju i to je prilično neugodno. Znači moramo ih gledati kako nas bodu, ne pomjerajući se. Muhe dolaze na hranu, zagađujući je, ali ih mi ne smijemo ubiti." Kažem vam, mi ne smijemo proizvoljno i bez razloga ubijati živa bića, ali također ne trebamo biti niti pretjerano oprezna gospoda, uvijek obraćajući pažnju na sitnice i čak strahujući da ćemo nagaziti na mrave, tako da skačemo uokolo dok hodamo. Rekao bih da će ti na taj način život biti prilično zamoran. Nije li to također vezanost? Iako tvojim skakanjem uokolo možda nisi ubio mrave, ipak si ubio mnogo mikroorganizama. Na mikroskopskom nivou postoje mnoga, još manja živa bića, kao što su mikrobi i bakterije, možda si također nagazio i ubio mnogo njih. U tom slučaju mi više ne bismo trebali živjeti. Mi ne želimo postati takvi ljudi jer se na taj način ne može kultivirati. Treba se koncentrisati na širu perspektivu i kultivirati se otvoreno i na čestit i dostojanstven način.
Kao ljudska bića, mi živimo i imamo pravo održavati naše ljudske živote. Zato životna okolina treba zadovoljavati potrebe ljudskog života. Mi ne smijemo namjerno povrijediti ili ubiti živo biće, ali ne trebamo niti previše biti okupirani takvim sitnicama. Na primjer, povrće i žitarice koje uzgajamo također imaju život, ali mi ne možemo prestati jesti ili piti samo iz tog razloga, jer kako onda možemo prakticirati? Trebamo biti širokoumni. Na primjer, dok hodaš, mravi ili kukci mogu utrčati ispod tvoja stopala i biti zgaženi i ubijeni. Možda onda trebaju sada umrijeti, jer ih ti nisi namjerno ubio. U svijetu organizama i mikroorganizama također postoji pitanje ekološke ravnoteže i ako ih ima previše, proširiće se nekontrolisano. Zbog toga kažemo da se trebamo kultivirati otvoreno i čestito. Kada u kući ima muha i komaraca, možemo ih protjerati ili postaviti mrežu na prozoru da bi ih spriječili da uđu unutra. Ali ako oni nekad ne mogu biti protjerani i budu ubijeni, to također ne predstavlja problem. Ako žele bosti i nauditi ljudima u prostoru gdje žive ljudi, sigurno ih treba protjerati. Ako se ne daju protjerati, ne možemo samo gledati kako bodu ljude. Tebi kao praktikantu to ne predstavlja problem jer si otporan na njih. Ali članovi tvoje porodice ne prakticiraju i oni su svakodnevni ljudi, za njih još postoji problem zaraznih bolesti. Mi ne možemo samo gledati i sjediti skrštenih ruku kad nam komarac ubode dijete u lice.
Daću vam jedan primjer. Postoji priča o Shakyamuniju u njegovim ranim godinama. Jednog dana, Shakyamuni se želio okupati u šumi i zatražio je od svog učenika da očisti kadu. Učenik je otišao do kade i vidio da je puna kukaca i ako bi očistio kadu, kukci bi bili ubijeni. Učenik se vratio Shakyamuniju i rekao: "Kada je puna kukaca". Ne pogledavši ga, Shakyamuni je rekao: "Idi i očisti kadu". Učenik je ponovo otišao do kade, ali nije znao gdje bi počeo. Jer, ako bi počeo s čišćenjem, kukci bi morali umrijeti. Obišao je jedan krug i ponovo se vratio Shakyamuniju i upitao ga: "Poštovani Učitelju, kada je puna kukaca. Ako je očistim, kukci će biti ubijeni." Shakyamuni ga je pogledao i rekao: "Ono što sam od tebe tražio je da očistiš kadu." Učenik je iznenada shvatio i odmah otišao i očistio kadu. Ova priča ima sljedeću poentu: "Mi ne trebamo prestati kupati se jer ima kukaca, niti trebamo naći drugo mjesto za život jer ima komaraca. Mi također ne trebamo stegnuti naša grla i prestati jesti i piti zbog toga što žitarice i povrće imaju život. To nije tako. Mi trebamo ispravno postupati s ovim stvarima i prakticirati kultivaciju otvoreno i dostojanstveno. U redu je, sve dok namjerno ne naškodimo nekom živom biću. Istovremeno, ljudska bića moraju imati svoj životni prostor i životne uslove koji također moraju biti održavani. Ljudska bića trebaju održati svoje živote i normalan način života.
U prošlosti su neki lažni qigong učitelji govorili: "Smije se ubijati prvog i petnaestog u mjesecu." Neki od njih su čak tvrdili da je dozvoljeno ubijati dvonožne životinje, kao da one nisu žive. Da li se onda ubijanje prvog ili petnaestog ne smatra ubijanjem, nego kopanjem zemlje? Neki lažni qigong učitelji mogu se prepoznati po njihovim riječima i ponašanju, ili po onome što govore i za čim teže. Qigong učitelji koji tvrde tako nešto često su zaposjednuti. Pogledajte samo način na koji qigong učitelj, koji je zaposjednut od lisice, jede pile. On ga halapljivo proždire i nije čak voljan ni kosti ispljunuti.
Ubijanje ne samo da stvara ogromnu karmu, nego također uključuje i pitanje dobrodušnosti. Zar mi praktikanti ne trebamo imati dobrodušnost? Kad se naša dobrodušnost pojavi, vjerovatno ćemo primjetiti da sva živa bića pate i da svaka osoba pati. Ovo će se desiti.
Pitanje ishrane mesomstrong>
Ishrana mesom je također vrlo osjetljivo pitanje, ali ishrana mesom nije ubijanje. Iako vi već duže vrijeme studirate Fa, mi nismo tražili od vas da prestanete jesti meso. Mnogi qigong učitelji ti, čim dođeš na njihov seminar, kažu da prestaneš jesti meso. Možda ćeš pomisliti: "Odjednom više ne smijem jesti meso. Ja još nisam mentalno spreman na to." Danas je kod kuće za ručak možda pečeno pile ili pržena riba i miriše jako dobro, ali ti to ne smiješ jesti. Ista stvar je s religioznim metodama kultivacije, koje primoravaju praktikante da prestanu jesti meso. Uobičajene prakse u Buda školi i neke prakse u Tao školi također kažu isto i zabranjuju ishranu mesom. Mi ne tražimo od tebe da tako postupaš, ali i mi govorimo o tom pitanju. Šta mi onda zahtijevamo? Jer je naša praksa takva da Fa oplemenjuje praktikanta, to znači da će se neke situacije pojaviti kroz njegov gong i kroz Fa. Na putu prakticiranja, na različitim nivoima pojaviće se različite situacije. Jednog dana ili nakon moje lekcije danas, neki ljudi će ući u ovo stanje: Oni ne mogu jesti meso i ono im smrdi. Ako ga jedu, imaće nagon da povrate. Nije da te neko prisiljava, niti ti sam sebe prisiljavaš da ne jedeš meso, nego to dolazi od tvog vlastitog srca. Kad dostigneš taj nivo, od gonga će se odražavati da više nećeš biti u stanju jesti meso. Ako ga i pored toga progutaš, čak ćeš ga stvarno povratiti. Naši dugogodišnji praktikanti svi znaju da će se ovo stanje pojaviti u kultivaciji Falun Dafa i da se na različitim nivoima pojavljuju različita stanja. Neki praktikanti imaju jaku želju i jaku vezanost za ishranu mesom - oni obično mogu pojesti veće količine mesa. Dok se drugima meso gadi, oni se ne osjećaju tako i još uvijek ga mogu jesti. Šta treba uraditi da bi oni uklonili ovu vezanost? Njega će boljeti stomak ako jede meso, a ako ne jede meso, neće imati bolove u stomaku. Kod njega će se pojaviti ovo stanje i to znači da on više ne treba jesti meso. Da li to znači da naša škola od danas više neće imati ništa s mesom? Ne, to nije tako. Kako se mi trebamo odnositi prema ovom pitanju. Ne biti u stanju jesti meso dolazi stvarno od vlastitog srca. Šta je svrha toga? Prinudna zabrana ishrane mesom kod kultivacije u samostanima, kao i ne biti u stanju jesti meso odraženo u našoj praksi, oboje imaju za cilj uklanjanje ove ljudske želje i vezanosti za ishranu mesom.
Neki ljudi jednostavno ne mogu ništa jesti ako u posudi nema mesa. To je žudnja svakodnevnih ljudi. Jednog jutra sam prolazio pokraj stražnjeg ulaza u Park pobjede u Changchunu. Troje ljudi je izlazilo iz parka glasno vičući. Jedan od njih je rekao: "Kakva je to vrsta qigonga u kojoj se ne smije jesti meso? Ja bih radije izgubio deset godina svog života, nego da se odreknem mesa!" Kako je to jaka žudnja! Razmislite o tome: zar ova žudnja ne treba biti uklonjena? Definitivno treba. U procesu kultivacije, čovjek upravo uklanja svoje različite žudnje i vezanosti. Jasno rečeno, ako želja za ishranom mesom nije uklonjena, zar onda ne znači da i vezanost nije uklonjena? Kako se onda može kultivirati do Ispunjenja? Zato, sve dok je to vezanost, ona treba biti uklonjena. Ali to opet ne znači da ti odsada više nikad nećeš moći jesti meso. Nije cilj zabraniti ishranu mesom, već da više nemaš ovu vezanost. Ako ukloniš tu vezanost u periodu u kojem ne možeš jesti meso, možda ćeš poslije ponovo moći jesti meso, ono ti svojim mirisom više neće izazivati mučninu i ukus mu neće biti tako loš. U to vrijeme ćeš ponovo moći jesti meso i to više neće predstavljati problem.
Kad ga ponovo budeš mogao jesti, više nećeš imati tu vezanost i nemaš više ni žudnju za mesom. Ali nastupiće velika promjena: kad budeš ponovo jeo meso, neće ti više biti ukusno, ako se kuha kod kuće, jednostavno jedeš s ostalima, ako ne, neće ti nedostajati, a ako ga jedeš, neće ti biti ukusno. To stanje će se pojaviti. Međutim, kultivacija među svakodnevnim ljudima je prilično komplikovana. Ako se kod kuće uvijek kuha meso, poslije nekog vremena će ti meso opet postati vrlo ukusno. To će se kasnije ponoviti, to će se mnogo puta ponoviti tokom cijelog puta kultivacije i ti iznenada ponovo nećeš moći jesti meso. Ako ga ne možeš jesti, nemoj ga jesti, ti ga stvarno nećeš moći jesti. I ako ga jedeš, povratićeš. Ako ga možeš jesti, jedi ga, slijedi prirodan tok. Jesti ili ne jesti meso nije samo po sebi svrha - ključno je otpustiti tu vezanost.
U ovoj našoj Falun Dafa školi se vrlo brzo napreduje. Sve dok poboljšavaš svoj xinxing, brzo ćeš se probijati kroz svaki nivo. Neki ljudi ispočetka nisu tako vezani za meso i ne mare ima li mesa ili ne. Kod takvih ljudi to traje samo jednu do dvije sedmice i ova vezanost je već prevaziđena. Za neke ljude, to traje jedan mjesec, dva mjeseca, tri mjeseca ili možda pola godine. Osim u specijalnim slučajevima, neće trebati više od godinu dana, onda oni mogu opet jesti meso. To je zato što je meso već postalo glavni sastojak ljudske ishrane. Ipak, profesionalni kultivatori u samostanima ne smiju jesti meso.
Recimo nešto o tome kako se budizam odnosi prema ishrani mesom. Najraniji, izvorni budizam nije zabranjivao ishranu mesom. Kada je Shakyamuni poveo svoje učenike u šumu da se mukotrpno kultiviraju, nije bilo takvog pravila koje bi zabranjivalo meso. Zašto ga nije bilo? Zato što je ljudsko društvo bilo vrlo nerazvijeno kada je Shakyamuni prije 2.500 godina podučavao svoj Fa i neke regije su imale poljoprivredu, dok mnoge druge još nisu. Obrađenih posjeda je bilo vrlo malo i posvuda su bile šume. Žitarica je bilo malo i bile su izuzetno rijetke. Ljudi su upravo bili izašli iz primitivnog društva i živjeli su uglavnom od lova; u mnogim regijama je meso bilo glavna hrana. Da bi otpustili ljudske vezanosti koliko god je to moguće, Shakyamuni svojim učenicima nije dozvoljavao dodir s novcem ili bilo kakvim materijalnim stvarima, on je poveo svoje učenike sa sobom da prose hranu. Oni su jeli šta god im se da, jer kao kultivator, čovjek kod jela ne treba biti probirljiv; jela koja su dobijali mogla su sadržavati i meso.
Ipak, u izvornom budizmu je postojala zabrana za hun. Ova zabrana huna potiče upravo iz izvornog budizma, ali danas se za meso kaže da je hun. Zapravo, u to vrijeme se hun nije odnosio na meso, nego na stvari poput crvenog i bijelog luka, đumbira i češnjaka. Zašto je to smatrano hunom? Danas mnogi monasi također ne mogu to jasno objasniti, jer se mnogi od njih stvarno ne kultiviraju i mnoge stvari ne znaju. Ono što je Shakyamuni podučavao zvalo se: "Zapovijedi, Meditacija (ding), Mudrost". Zapovijedi se odnose na uklanjanje svih žudnji svakodnevnih ljudi. Meditacija znači da se kultivatori kultiviraju u stanju duboke meditacije i sjedeći u lotosovom položaju i da trebaju potpuno utonuti u meditaciju. Sve ono što je pri tome smetalo da ljudi utonu u meditaciju i kultiviraju se, smatralo se ozbiljnom smetnjom. Ko god je jeo crveni luk, đumbir ili češnjak, imao je jak zadah. U to vrijeme, monasi su meditirali u šumi ili u pećini u grupama od sedam ili osam u krugu. Ako je neko jeo te stvari, to bi stvorilo vrlo jak i iritantan miris, što bi uticalo na meditaciju drugih i ozbiljno ometalo njihovo prakticiranje. Zbog toga je postojalo to pravilo da su takve stvari smatrane hunom i bilo je zabranjeno jesti ih. Mnoga živa bića, koja su kroz kultivaciju razvijena na ljudskom tijelu, gnušaju se tako jakog mirisa. Crveni luk, đumbir i češnjak također mogu stimulirati ljudske žudnje. Ako ih se jede previše, može se postati ovisnik o njima. Zbog toga su oni smatrani hunom.
U prošlosti, nakon što su se kultivirali do vrlo visokih nivoa i nalazili se u stanju otključanog gonga ili polu-otključanog gonga, mnogi monasi su također znali da ta pravila za vrijeme kultivacije nisu važna. Ako se odreknemo vezanosti, materija sama po sebi nema nikakvog dejstva. Ono što zaista ometa osobu je ta vezanost. Zbog toga su kroz istoriju mnogi monasi, koji su se visoko kultivirali, također otkrili da pitanje - da li se jede meso - nije ključno. Ključno pitanje je da li ta vezanost može biti otpuštena ili ne. Bez vezanosti je sasvim svejedno šta jedemo da bi napunili stomak. Zato što se u samostanima kultivira upravo na taj način, mnogi ljudi su se već navikli na to. Osim toga, to više nije samo pitanje zapovijedi, nego je to postao propis i pravilo u samostanima, tako da se uopšte ne može jesti meso i ljudi su se navikli na taj način kultivacije. Uzmimo monaha Jigonga za primjer. On je veoma istaknut u literarnim radovima. Monasi ne bi trebali jesti meso, ali on je jeo meso i zbog toga su ga isticali. Ali činjenica je, kada je Jigong bio izbačen iz Lingyin samostana, nalaženje hrane je za njega prirodno postalo ozbiljan problem i njegovo preživljavanje je postalo glavna briga. Da bi se prehranio, jeo je šta god mu je došlo u ruke. Kad čovjek nema vezanost za neku posebnu hranu, svejedno je šta jede da bi napunio stomak. On se kultivirao do tog nivoa, tako da je razumio taj princip. Zapravo, Jigong je samo par puta jeo meso, možda jednom ili dvaput. Nakon što su čuli da monah jede meso, pisci su se jako zainteresovali. Što je tema senzacionalnija, čitaoci će se više interesovati za nju. Književna djela se baziraju na životu, ali ga prevazilaze. Tako su ga pisci učinili popularnim. U stvari, ako je vezanost zaista odstranjena, svejedno je šta jedemo da bi napunili stomak.
U jugoistočnoj Aziji i južnoj Kini, a posebno u provincijama Guandong i Guangxi, neki budisti laici ne kažu da se kultiviraju do Bude, kao da to zvuči previše staromodno. Oni kažu da žive vegetarijanski ili da su vegetarijanci. Oni misle da se kultiviraju do Bude time što se hrane vegetarijanski. Oni smatraju kultivaciju do Bude nečim tako jednostavnim. Da li se neko time što je vegetarijanac može kultivirati do Bude? Vi znate da je to samo jedna vezanost, jedna ljudska žudnja. To je samo jedna vezanost, time se uklanja samo ova jedna vezanost. Još se treba odreći zavisti, želje za nadmetanjem, samozadovoljstva, mentaliteta isticanja sebe i raznih drugih vezanosti. Čovjek jednostavno ima tako puno vezanosti. Sve vezanosti i žudnje moraju biti otklonjene, tek tada se može kultivirati do Ispunjenja. Kako se neko može kultivirati do Bude otpuštanjem samo ove vezanosti za ishranu mesom? Ta tvrdnja je netačna.
Po pitanju hrane, ne radi se samo o ishrani mesom, nego ne treba biti vezan za bilo koju vrstu hrane. Isto je i sa drugim stvarima. Neki ljudi kažu: "Ovo baš volim jesti". To je također žudnja. Nakon što dostigne određeni nivo kultivacije, kultivator neće imati ovu vezanost. Naravno, mi podučavamo Fa na vrlo visokim nivoima i to radimo u vezi sa različitim nivoima. Nije moguće postići to odjednom. Ti kažeš da rado jedeš tu određenu hranu, ali kada se stvarno kultiviraš do trenutka kada je vrijeme da otpustiš tu svoju vezanost, nećeš više moći to jesti. Ako to jedeš, neće ti više biti ukusno ili će imati ukus kao nešto drugo. Prije, kada sam išao na posao, kantina u mom preduzeću je stalno poslovala sa gubitkom i kasnije je bila zatvorena. Nakon toga, svi su sami donosili ručak na posao. Bilo je prilično naporno ujutro kuhati i onda žuriti na posao. Ponekad bih kupio dva parena peciva i parče tofua u soja sosu. Tako lak obrok ne bi trebao biti problem, ali ipak nije bilo dobro stalno to jesti - ta vezanost je također trebala biti otpuštena. Čim bih vidio tofu, pojavila bi mi se želučana kiselina i nisam ga više mogao jesti. To se dešavalo da bi me spriječilo da razvijem vezanost. Naravno, to se događa tek kad neko dostigne određeni nivo u kultivaciji. U početku neće biti tako.
Buda škola ne dopušta konzumiranje alkohola. Da li si ikad vidio Budu kako drži bokal vina? Ne. Rekao sam da, ako ne možeš jesti meso, kasnije neće biti problem da ga ponovo jedeš, nakon što je vezanost uklonjena praksom kultivacije među svakodnevnim ljudima. Ali ako prestaneš piti alkohol, ne smiješ ga ponovo piti. Zar praktikant nema gong u svom tijelu? Postoje različiti oblici gonga i neke natprirodne sposobnosti se pojavljuju na površini tvog tijela i one su sve čiste. Čim piješ alkohol, "huš", one će sve odmah napustiti tvoje tijelo. U tom trenutku na svom tijelu nemaš više ništa, jer se sve one gnušaju tog mirisa. Jako je loše ako stekneš tu naviku, jer konzumiranje alkohola može pomutiti tvoj razum. Zašto su neki praktikanti, koji su kultivirali veliki Tao, morali piti alkohol? Jer oni ne kultiviraju glavnu svijest i piju da bi umrtvili glavnu svijest.
Neki su tako ovisni o alkoholu da ga cijene kao svoje vlastite živote. Neki uživaju piti alkohol. Neki su već toliko pili da su već dobili trovanje alkoholom, oni bez alkohola ne mogu podići ni svoje zdjele s rižom, bez alkohola jednostavno ne ide. Mi praktikanti ne smijemo biti takvi. Konzumacija alkohola definitivno vodi ka ovisnosti. To je žudnja i stimulira živce ovisnosti; što više neko pije, postaje sve ovisniji. Razmislimo o tome: kao praktikanti, ne bi li trebali odbaciti ove vezanosti? Ova vezanost također mora biti odstranjena. Neko bi mogao pomisliti: "To je nemoguće, jer sam ja odgovoran za prijem mušterija", ili: "Ja sam odgovoran za uspostavljanje poslovnih kontakata. Nije lako zaključiti posao bez alkohola". Rekao bih da nije neophodno tako. U običnim poslovnim dogovorima, a posebno u poslovima sa strancima, ti možeš naručiti sok, dok on naručuje mineralnu vodu, a neko drugi pivo. Niko te neće tjerati da piješ alkohol. Ti piješ ono što želiš i koliko želiš. Ovo se posebno rijetko dešava među visoko obrazovanim osobama. Obično je tako.
Pušenje je također vezanost. Neki kažu da ih pušenje može osvježiti, ali ja kažem da oni zavaravaju sami sebe. Neki se osjećaju umorni od posla ili od pisanja i onda prave pauzu pušeći cigaretu. Oni misle da su svježiji nakon pušenja. U stvari to nije tako. Oni se osjećaju svježije jer su se malo odmorili. Ljudski um može stvoriti pogrešan utisak, kao i iluziju. Kasnije je zaista nastao stav ili lažni utisak i ti misliš da te pušenje zaista osvježava. Ali to uopšte nije tako, pušenje ne može imati takvo dejstvo. Pušenje ne čini ljudskom tijelu ništa dobro. Ako je osoba dugo vremena pušila, doktor će pri autopsiji vidjeti da su njegov dušnik i njegova pluća potpuno crni.
Zar mi praktikanti ne želimo očistiti naša tijela? Mi trebamo stalno čistiti naša tijela i stalno napredovati ka višim nivoima. Zašto još uvijek stavljaš to u svoje tijelo, zar to onda nije suprotno od onog što mi radimo? Osim toga je to jaka žudnja. Neki ljudi također znaju da to nije dobro, ali se ne mogu odvići toga. Mogu vam reći da je razlog zapravo u tome što oni nemaju ispravne misli da ih vode. Nije lako tek tako se odvići pušenja. Kao praktikant, od danas gledaj na to kao na vezanost koju treba ukloniti i vidi da li možeš odustati od toga. Ja ti savjetujem: ako se istinski želiš kultivirati, od danas prestani pušiti i garantovano možeš prestati. U polju ovog kursa niko ne misli na pušenje. Ako želiš prestati, garantovano možeš prestati. Kad ponovo budeš pušio, cigareta više neće imati ukusa. Ako čitaš ovu lekciju u knjizi, dejstvo će biti isto. Naravno, ako se ne želiš kultivirati, mi se nećemo više brinuti za to. Ja mislim da ti kao kultivator trebaš odustati od toga. Jednom sam upotrijebio ovaj primjer: Da li si ikad vidio jednog Budu ili Tao kako sjede s cigaretom u ustima? Kako to može biti moguće? Šta je tvoj cilj kao kultivatora? Zar ne bi trebao odustati od toga? Zato kažem, ako se želiš kultivirati, odustani od toga. To šteti tvom tijelu i to je također žudnja. To je upravo suprotno od zahtjeva za naše praktikante.
Zavist
Kada podučavam Fa, ja često iznosim problem zavisti. Zašto? To je zato što se zavist vrlo snažno ispoljava u Kini. Toliko je jaka da je to postalo prirodno i ljudi je više ni ne osjećaju. Zašto Kinezi imaju ovu jaku zavist? To ima svoje korijene. Konfucijanizam je u prošlosti jako uticao na Kineze i oni su imali jako povučen karakter. Kada su ljuti, ne pokazuju to, kada se raduju, ni to ne pokazuju. Oni vjeruju u samokontrolu i uzdržavanje. Jer su se navikli na to, naša nacija je u cjelini razvila vrlo povučen karakter. Naravno, to ima svoje prednosti, poput nepokazivanja unutrašnjeg kvaliteta. Ali to također ima i svoje nedostatke, koji mogu sa sobom donijeti negativne situacije. Posebno u ovo Vrijeme kraja Fa, negativni aspekti toga su postali još upadljiviji i mogu pospiješiti razvijanje zavisti kod ljudi. Ako neko ima dobre vijesti i sazna se za to, drugi će odmah postati vrlo zavidni. Kada neko na poslu ili drugdje dobije nagradu ili druge prednosti, ne usuđuje se govoriti o tome, jer će se drugi osjećati neugodno kad saznaju za to. Zapadnjaci to nazivaju "istočnjačka zavist" ili "azijska zavist". Cijelo područje Azije je više ili manje pod uticajem kineskog konfucijanizma, ali se samo kod nas u Kini zavist tako snažno ispoljava.
Ova zavist je na neki način povezana s apsolutnim egalitarizmom koji smo nekad prakticirali. Ako nebo padne, svi će umrijeti zajedno; ako ima nečeg dobrog, svako bi trebao dobiti jednak udio; kad se povećavaju plate, svako treba dobiti jednak iznos, bez obzira na procenat rasta. Ova logika izgleda pravedno, svi su tretirani jednako. Ali kako zapravo svi mogu biti jednaki? Oni rade različite poslove i u različitoj mjeri izvršavaju svoje dužnosti. Postoji princip u ovom našem univerzumu, koji glasi: "bez gubitka nema dobitka". Da bi nešto dobio, moraš nešto izgubiti. Među svakodnevnim ljudima se kaže: "ko ne radi, ništa ne dobija; ko radi više, dobija više; ko radi manje, dobija manje" i ako neko da više, treba dobiti više. U vrijeme dok se prakticirao apsolutni egalitarizam, govorilo se da su svi rođeni isti i da život nakon rođenja mijenja osobu. Ja kažem da je to previše apsolutno i ako je nešto previše apsolutno, onda je pogrešno. Zašto se neki ljudi rađaju kao muškarci, a neki kao žene? Zašto imaju različit izgled? Neki su rođeni bolesni ili hendikepirani, tako da nisu jednaki. Gledano sa višeg nivoa, možemo vidjeti da nečiji cjelokupni život već postoji u drugoj dimenziji. Kako oni mogu biti isti? Svi žele biti jednaki, ali ako nešto nije dio nečijeg života, kako on može biti jednak. Ljudi nisu isti.
Ljudi u zapadnim zemljama imaju relativno otvoren mentalitet. Kada su sretni, to se vidi, kada su ljuti, to se također vidi. To ima svoje prednosti, ali i nedostatke, oni nemaju strpljenja. Razlika među mentalitetima i shvatanjima vodi ka različitim efektima kada ljudi nešto rade. Ako je Kinez pohvaljen od svog pretpostavljenog ili je na neki način povlašten, drugi osjećaju nemir u srcu. Ako neko dobije nešto veću premiju, on će je krišom staviti u džep, da niko ne sazna za to. Danas je čak teško biti uzoran radnik. "Ti si uzoran radnik i tako dobro radiš svoj posao, ti trebaš dolaziti na posao ranije i ići kući kasnije. Zašto ti ne uradiš sav taj posao? Ti si dobar u tome, ali mi nismo." Ljudi će biti sarkastični i cinični. Čak je teško biti dobra osoba.
Izvan Kine je to potpuno drugačije. Ako šef vidi da je neko danas dobro radio, on mu daje veću premiju. On će pred kolegama radosno brojati novčanice jednu po jednu. "Hej, šef mi je danas dao toliko puno novca." On to može veselo reći drugima dok broji novčanice i neće biti nikakvih posljedica. Ali ako neko u Kini dobije dodatnu premiju, čak i šef će mu reći da odmah strpa novac u džep, da drugi to ne bi vidjeli. Izvan Kine, ako dijete na testu u školi dobije 100 bodova, ono će veselo trčati kući i uzvikivati: "Dobio sam 100 bodova, dobio sam 100 bodova!" Tako će trčati cijelim putem od škole do kuće. Komšija će otvoriti vrata i reći: "Hej Tom, super si to uradio, dobar dečko." Drugi komšija će otvoriti prozor i reći: "Hej Jack, super." Ali ako se to dogodi u Kini, to će biti katastrofa. "Dobio sam 100 bodova, dobio sam 100 bodova!" Dijete trči kući iz škole. Čak i prije nego što otvori vrata, jedan od komšija već počinje psovati u kući: "Šta je tako posebno kada se dobije 100 bodova? Šta se tu ima hvaliti! Ko već nije nekad dobio 100 bodova!" Ova dva različita shvatanja proizvešće različite rezultate. To može izazvati nečiju zavist. Ljudi se osjećaju neugodno kada se nekom drugom desi nešto dobro, umjesto da se raduju za njega. Tako nešto se dešava.
Prije nekoliko godina prakticiran je apsolutni egalitarizam koji je poremetio misli ljudi. Daću vam konkretan primjer za to: Neko možda misli da na radnom mjestu niko nije tako sposoban kao on i da je on izuzetan i da sve može realizirati. On misli u sebi: "Ja sam sposoban da budem direktor fabrike ili menadžer; također ću uspjeti i ako dobijem još višu poziciju. Mislim da mogu biti čak i premijer." Rukovodstvo možda također kaže da je on zaista sposoban i da može realizirati bilo šta. I njegove kolege možda smatraju da je on zaista sposoban i talentovan. Ali u njegovoj radnoj grupi ili u njegovoj kancelariji postoji druga osoba, koja je potpuno nesposobna i šta god da radi, krene naopako. Jednog dana ova nesposobna osoba dobija unapređenje na rukovodeću poziciju. On nije unaprijeđen i ta osoba čak postaje njegov šef. On će u svom srcu osjećati da to nije fer i posvuda će se žaliti i pokušavati da nešto uradi povodom toga, vrlo uzbuđen i prilično zavidan.
Objašnjavam vam ovaj princip koji svakodnevni ljudi nisu u stanju uvidjeti: Ti možda misliš da si dobar u svemu, ali to nije sadržano u tvojoj sudbini. Taj čovjek ni u čemu nije dobar, ali je to u njegovoj sudbini i on će postati šef. Sasvim svejedno šta svakodnevni ljudi misle, to su samo razmišljanja svakodnevnih ljudi. Iz perspektive viših bića, ljudsko društvo se razvija samo prema određenim zakonitostima razvoja. Zbog toga, ono što neko radi u životu nije uređeno prema njegovim sposobnostima. U budizmu se govori o principu karmičke odmazde i te stvari su uređene u skladu s tvojom karmom. Bez obzira koliko si sposoban, ako nemaš de, možda nećeš imati ništa u ovom životu. Ti vidiš da je neko nesposoban za bilo šta, ali on ima mnogo de-a i zbog toga će postati službenik na visokoj poziciji ili steći veliko bogatstvo. Običan čovjek to ne može uvidjeti i uvijek vjeruje da treba raditi ono što odgovara njegovim sposobnostima. Zato se on čitav život bori i svađa i njegovo srce je teško povrijeđeno. On misli da je život veoma gorak i težak i u srcu se stalno osjeća neuravnoteženo. On ne može ni dobro jesti, ni spavati i tužan je i razočaran. Kad ostari, njegovo tijelo je već uništeno i pojavljuju se svakakve bolesti.
Pogotovo se mi praktikanti ne trebamo ponašati na taj način, mi praktikanti uvijek slijedimo prirodan tok. Ako je nešto tvoje, nećeš to izgubiti. Ako nešto nije tvoje, nećeš to dobiti, čak i ako se boriš za to. Naravno, to nije apsolutno. Da je to tako apsolutno, ne bi više postojalo pitanje da li neko čini loša djela. Drugim riječima, također mogu postojati neki nestabilni faktori. Ali za nas kao praktikante u pravilu se brinu Učiteljevi fašeni. Ako drugi ljudi žele oduzeti tvoje stvari, ne mogu to uraditi. Mi zato slijedimo prirodan tok. Ti ponekad misliš da je nešto tvoje i drugi ti također kažu da je to tvoje, ali to zapravo nije tvoje. Ti ćeš možda vjerovati da je to tvoje, ali na kraju to nije tvoje. Na ovaj način će se pokazati da li možeš to otpustiti. Ako ne možeš to otpustiti, to je vezanost. Upravo na ovaj način se otklanja tvoja vezanost za vlastiti interes, to je tako. Zato što svakodnevni ljudi ne mogu shvatiti ovaj princip, nadmeću se i bore za svoje vlastite interese.
Zavist je veoma izražena među svakodnevnim ljudima. Također je oduvijek bila vrlo upadljiva i u zajednici kultivatora. Nema poštovanja među raznim školama kutiviranja, poput "tvoja praksa je dobra" ili "njegova praksa je dobra" - daju se svakakvi komentari. Kao što vidim, svi se oni nalaze na nivou liječenja bolesti i održavanja zdravlja. Većina ovih praksi koje se međusobno bore su haotične prakse koje su donijeli posjedujući duhovi i one sve ne vode računa o xinxingu. Recimo da je neko prakticirao preko dvadeset godina, ali nije razvio nikakve natprirodne sposobnosti, dok ih neko drugi razvije ubrzo nakon što je počeo prakticirati. Onda se on u srcu osjeća neuravnoteženo: "Ja sam prakticirao preko dvadeset godina i nisam razvio nikakve natprirodne sposobnosti, a on ih je dobio. Kakve natprirodne sposobnosti je on dobio?" Razljutiće se: "On je opsjednut duhom ili životinjom, on ima kultivacijsko ludilo!" Dok qigong učitelj drži predavanje, neko sjedi u publici s nepoštovanjem: "Pfff, kakav je on qigong učitelj? Uopšte nemam želju da slušam to što on govori." Taj qigong učitelj možda zaista ne govori tako dobro kao on. Ipak, ono o čemu govori taj qigong učitelj su stvari iz njegove vlastite škole. Ova osoba je studirala sve moguće i dobila gomilu svjedočanstava o završenim seminarima, ona ide na predavanja svih qigong učitelja. Ova osoba zaista zna mnogo, čak i više od tog qigong učitelja. Ali koja je korist od toga? Tu se radi samo o liječenju bolesti i održavanju zdravlja. Što se više on time puni, informacije će postati sve haotičnije i komplikovanije i biće sve teže prakticirati kultivaciju - sve je već zbrkano. Kod istinske kultivacije se govori o koncentraciji na jednu školu, da se ne bi dospjelo na stranputicu. Ovo se također pokazuje i među istinskim kultivatorima, koji se uzajamno ne poštuju i nisu odstranili vezanost za nadmetanjem s drugima, što lako može dovesti do zavisti.
Ispričaću vam jednu priču. U knjizi Ustoličenje bogova, Shen Gongbao je mislio da je Jiang Ziya star i nesposoban. Ali Prvobitni Bog Nebesa je Jiang Ziyu povjerio da dijeli titule Bogovima. Shen Gongbao je osjećao nepravdu u svom srcu: "Zašto je njemu povjereno da dijeli titule Bogovima? Vidi kako sam ja, Shen Gongbao, sposoban: I nakon što mi se odrubi glava, mogu je staviti nazad na ramena. Zašto nije meni povjereno da dijelim titule Bogovima?" On je bio jako zavidan i stalno je uzrokovao nevolje Jiang Ziyu.
U prvobitnom budizmu u doba Shakyamunija govorilo se o natprirodnim sposobnostima, međutim danas se u budizmu više niko ne usuđuje govoriti o natprirodnim sposobnostima. Ako govoriš o natprirodnim sposobnostima, reći će da imaš kultivacijsko ludilo. "Koje natprirodne sposobnosti?" Oni ih uopšte neće priznati. Zašto? Današnji monasi nemaju pojma šta je to. Shakyamuni je imao deset velikih učenika, od kojih se za Mujianliana govorilo da je prvi u natprirodnim sposobnostima. Shakyamuni je također imao učenice i među njima je jedna, po imenu Lianhuase, bila prva u natprirodnim sposobnostima. Isto je bilo i kad je budizam došao u Kinu. Kroz sve generacije, bilo je mnogo visoko kultiviranih monaha. Kada je Boddhidarma došao u Kinu, jahao je na stabljici trske da bi prešao rijeku. Kako se istorija razvijala, natprirodne sposobnosti su sve više bile odbacivane. Glavni razlog je taj što stariji sveštenici, sveštenici nadstojnici i poglavari u samostanima nisu nužno imali veliku urođenu osnovu. Iako su oni bili poglavari ili stariji sveštenici, to su samo položaji svakodnevnih ljudi. Oni su također praktikanti, samo što se profesionalno kultiviraju, dok se ti kultiviraš kod kuće u svom slobodnom vremenu. Da li će neko uspjeti u kultivaciji ili ne potpuno zavisi od kultivacije srca. To jednako važi za sve i ne smije se podbaciti ni za pedalj.
Ali mlađi monah, koji pali vatru i kuha hranu, ne mora imati lošu urođenu osnovu. Što više patnji on pretrpi, to mu je lakše postići Otvaranje gonga. Što udobnije stariji monasi žive, to im je teže postići Otvaranje gonga jer postoji pitanje transformacije karme. Mladi monah radi naporno i prolazi kroz mnogo patnji, tako da on brzo otplaćuje svoju karmu i stiže do prosvjetljenja. Možda on jednog dana sasvim iznenada postigne otvaranje gonga. S njegovim otvaranjem gonga, prosvjetljenjem ili polu-prosvjetljenjem, pojaviće se njegove božanske moći. Onda svi monasi u samostanu dolaze da ga nešto upitaju i svi ga poštuju. Ali poglavar to više ne može izdržati: "Kako još mogu biti poglavar? Koje prosvjetljenje? On je poludio. Izbacite ga odavde." I tako je mladi monah protjeran iz samostana. Kako vrijeme prolazi, više se niko u budizmu u našoj Han oblasti ne usuđuje govoriti o natprirodnim sposobnostima. Znate kako je Jigong bio sposoban. Nosio je debla stabala sa planine Emei i bacao te trupce jednog za drugim iz jednog bunara, ali je na kraju ipak protjeran iz Lingyin samostana. Zavist je vrlo ozbiljna, jer se direktno radi o pitanju da li se možemo kultivirati do Ispunjenja ili ne. Ako zavist nije uklonjena, sve što si kultivirao biće veoma slabo i krhko.
Postoji ovo pravilo: Ako osoba pri kultivaciji ne ukloni svoju zavist, ne može dobiti ispravno dostignuće, ona nikako ne može dobiti ispravno dostignuće. Možda ste prije čuli da je Buda Amitabha govorio o odlasku u raj s karmom. Ali to se neće dogoditi ako zavist nije uklonjena. Ako nekom u nekim drugim, manjim aspektima nešto fali, on možda može s karmom doći u raj i tamo se dalje kultivirati. Ali to je apsolutno nemoguće ako zavist nije uklonjena. Danas kažem praktikantima da ne trebaju zatvarati oči pred ovim problemom. Cilj koji namjeravaš postići je kultivirati se prema višim nivoima, tako da se moraš osloboditi zavisti. Zbog toga sam izdvojio i posebno objasnio to pitanje.
O pitanju liječenja bolesti
Kada se govori o liječenju bolesti, to ne znači da vas ja učim da liječite bolesti. Niko od istinskih Falun Dafa praktikanata ne smije liječiti bolesti. Jednom kad to uradiš, moj fašen će sa tvog tijela uzeti nazad sve stvari koje pripadaju Falun Dafa. Zašto mi ovo pitanje shvatamo tako ozbiljno? Zato što je to pojava koja nanosi štetu Dafi. Ne samo da to šteti tvom vlastitom zdravlju, nego neki ljudi, čim su jednom liječili bolesti, žude da to ponovo urade. Oni će hvatati koga god vide da bi liječili njegove bolesti i hvalili se. Zar to nije vezanost? To će ozbiljno naškoditi njihovoj kultivaciji.
Mnogi tobožnji qigong učitelji iskorištavaju želju svakodnevnog čovjeka da liječi pacijente nakon što je naučio qigong. Oni će te naučiti te stvari i tvrde da se emitovanjem qija mogu liječiti bolesti. Nije li to vic? Ti imaš qi i on također ima qi. Kako ga možeš liječiti emitovanjem svog qija? Možda će njegov qi nadjačati tvoj! Qi i qi ne mogu uticati jedan na drugi. Kad osoba kroz kultivaciju na visokom nivou razvije gong, onda je to što ona emituje visokoenergetska supstanca, koja zaista može liječiti i suzbiti bolesti, ona može imati ograničavajuće dejstvo, ali ih ne može iz korijena odstraniti. Zbog toga, da bi se zaista izliječile bolesti, osoba mora imati natprirodne sposobnosti, tek tada bolesti mogu biti temeljito uklonjene. Za svaku bolest postoji jedna natprirodna sposobnost, koja može izliječiti upravo tu bolest. Ja kažem da postoji preko hiljadu vrsta natprirodnih sposobnosti samo za liječenje bolesti i koliko ima bolesti, tačno toliko ima natprirodnih sposobnosti za njihovo liječenje. Bez posjedovanja ovih natprirodnih sposobnosti neće djelovati, bez obzira kakve trikove koristio.
Posljednjih godina, neki ljudi su napravili priličan haos u kultivacijskim krugovima. Od qigong učitelja koji su došli u javnost da istinski podučavaju ljude kako da se oslobode bolesti i održe dobro zdravlje i koji su utrli put od samog početka, ko je od njih podučavao ljude da liječe bolesti? Svi oni su ili sami liječili tvoje bolesti, ili ti pokazivali kako da prakticiraš kultivaciju i čeličiš svoje tijelo. Oni bi te naučili nizu vježbi i onda si sam mogao izliječiti svoje bolesti vlastitim prakticiranjem. Kasnije su se pojavili lažni qigong majstori i napravili su priličnu zbrku. Ko god želi liječiti bolesti, privući će posjedujući duh, to je sigurno tako. U tadašnjim uslovima, bilo je nekih qigong majstora koji su zaista liječili pacijente, ali to se desilo da bi odgovaralo tadašnjim nebeskim pojavama. Ipak, to nije vještina svakodnevnih ljudi i ne može trajati vječno. To je proizašlo iz tadašnjih promjena kosmičkih pojava i to je bio samo proizvod tog vremena. Kasnije su se neki ljudi specijalizirali u podučavanju drugih da liječe bolesti i to je bila besmislica. Zar svakodnevna osoba može liječiti bolesti nakon što je učila qigong samo tri ili pet dana? Neko tvrdi: "Ja mogu izliječiti ovu ili onu bolest." Kažem ti da svi ti ljudi imaju posjedujući duh. Znaju li oni šta im se zakačilo na leđima. Oni imaju posjedujući duh, ali to ne osjećaju i ne znaju. Misle da je to dobro i da imaju sposobnosti.
Istinski qigong majstori moraju proći mnoge godine naporne kultivacije da bi postigli taj cilj. Kad liječiš pacijenta, upitaj se da li posjeduješ tu vrstu jake natprirodne sposobnosti da eliminišeš karmu tog čovjeka? Jesi li dobio istinsko učenje? Možeš li stvarno liječiti bolesti nakon samo dva ili tri dana učenja qigonga? Možeš li liječiti rukama običnog čovjeka? U svakom slučaju, ti tobožnji qigong majstori su iskoristili tvoje slabosti i ljudske vezanosti. Ne tražiš li da liječiš bolesti? Dobro, oni će organizovati kurs o liječenju, posebno te podučavajući nekim metodama liječenja, poput qi igle, svjetlosne terapije, pražnjenja qija, nadoknađivanja qija, akupresure i takozvane metode hvatanja rukom. Postoji puno imena, a njihov cilj je doći do tvog novca.
Porazgovarajmo o metodi hvatanja rukom. Ono što smo vidjeli je sljedeća situacija. Zašto se ljudi razboljevaju? Osnovni uzrok nečije bolesti i svih njegovih nesreća je karma, karmičko polje te crne supstance. To spada u stvari yina i to je nešto loše. I loša inteligentna bića (lingti) su također stvari yina i ona su sva crna, zbog toga mogu doći na tvoje tijelo, jer im ta okolina odgovara. To je osnovni uzrok bolesti ljudi, to je glavni izvor bolesti. Naravno, postoje još dva druga oblika: Jedan je vrlo malo inteligentno biće visoke gustoće, poput nakupine karme. Drugi je kao isporučen kroz dovodnu cijev, ali je to prilično rijetko; to je sve sakupljeno od predaka. Ima također i takvih slučajeva.
Porazgovarajmo o najčešćim bolestima. Kad čovjek negdje ima tumor, infekciju, ili koštanu izraslinu, itd., znači da na tom mjestu u njegovom tijelu u drugoj dimenziji čuči jedno inteligentno biće; u jednoj vrlo dubokoj dimenziji postoji jedno inteligentno biće. Običan qigong majstor to ne može vidjeti, s običnim natprirodnim sposobnostima se to također ne može vidjeti; oni samo mogu vidjeti crni qi u nečijem tijelu. Tamo gde je crni qi, tamo je i bolest, to je tačno. Ali crni qi nije osnovni uzrok bolesti, nego inteligentno biće koje postoji u dubljoj dimenziji i koje stvara to polje. Neki govore o pražnjenju ili uklanjanju crnog qija - idi i probaj ga isprazniti! Kratko nakon toga, ponovo će se stvoriti. Neka bića su vrlo jaka i čim se ukloni, ona će ga ponovo povući nazad; ona ga mogu sama vratiti. Takvo liječenje ništa ne pomaže.
Ljudi s natprirodnim sposobnostima vide da se tamo nalazi crni qi i oni ga smatraju bolesnim qijem. Sa gledišta kineske medicine, energetski kanali su blokirani na tom mjestu, qi i krv ne cirkulišu i energetski kanali su zakrčeni. Sa gledišta zapadne medicine, na tom mjestu se nalazi čir, tumor, koštana izraslina ili upala, itd. To su forme koje se manifestiraju u ovoj dimenziji. Kad ukloniš tu stvar, ustanovićeš da na tijelu u ovoj dimenziji ničeg nema. Bilo da se radi o protruziji interverbalnih diskova ili koštanoj izraslini, kad ukloniš tu stvar i očistiš to polje, vidjećeš da je to trenutno izliječeno. Ako još jednom odeš na rentgen, neće više biti ni traga koštanoj izraslini. Osnovni razlog je što je to biće stvaralo taj efekat.
Neki ljudi tvrde da nakon tri ili pet dana možeš liječiti bolesti i da će te oni naučiti metodu hvatanja rukom. Pokaži mi kako hvataš! Ljudska bića su najslabija, dok je to inteligentno biće prilično opako. Ono kontroliše tvoj um i ti si za njega kao igračka i ono ti čak može lako oduzeti život. Ti tvrdiš da ga možeš uhvatiti, ali kako ga možeš uhvatiti? Ne možeš ga dohvatiti svojim rukama obične osobe. Dok mlataraš rukama tamo-vamo, ono će te ignorisati i čak će te ismijavati, tvoje besciljno mlataranje je tako smiješno. Ali ako ga zaista možeš dohvatiti i dotaći, ono će odmah povrijediti tvoje ruke i to će biti stvarna povreda! Prije sam vidio neke ljude, čije su ruke bile u redu i pri svim ispitivanjima nisu bile pronađene nikakve bolesti na njihovim tijelima i na njihovim rukama, ali oni nisu mogli podići svoje ruke koje su samo mlitavo visile. Naišao sam i na takve bolesnike. Njegovo tijelo u drugoj dimenziji je povrijeđeno - tada je on stvarno paralizovan. Zar nisi paralizovan ako je to tvoje tijelo povrijeđeno? Neki su me pitali: "Učitelju, da li ja mogu prakticirati qigong? Imao sam operaciju sterilizacije", ili "nešto je uklonjeno iz mog tijela." Rekao sam im: "To nije bitno, jer tvoje tijelo u drugoj dimenziji nije operisano, a kod prakticiranja to tijelo igra glavnu ulogu." Zato sam upravo rekao da, kad ga pokušaš uhvatiti, ako ga ne možeš dohvatiti, ono će te ignorisati. Ako ga dotakneš, može ti povrijediti ruke.
Da bi podržao velike državne qigong aktivnosti, ja sam sa nekoliko učenika učestvovao na Orijentalnim sajmovima zdravlja u Pekingu. Na oba sajma, mi smo se najviše istakli. Na prvom sajmu, naš Falun Dafa je proglašen za "Zvijezdu qigong škola." Na drugom sajmu je bilo jako puno ljudi na našem štandu. Dok na drugim štandovima nije bilo mnogo ljudi, naš je bio pretrpan. Bila su tri reda za čekanje. Oni iz prvog reda su već rano ujutro popunili sva mjesta za prijepodnevne tretmane, u drugom redu su čekali na registraciju za popodnevni tretman, a u trećem redu su čekali na moj autogram. Mi ne liječimo bolesti, ali zašto smo to uradili? Mi smo to uradili da bi podržali velike državne qigong aktivnosti i da bi dali svoj doprinos tome. Zbog toga smo učestvovali u tome.
Ja sam podijelio svoj gong učenicima koje sam poveo sa sobom. Svaki je dobio jedan dio, koji je bio nakupina energije sastavljene od preko stotinu natprirodnih sposobnosti. Ja sam zapečatio njihove ruke, ali su ipak ruke nekih od njih bile izgrižene, s plikovima i krvarenjem; to se čak događalo prilično često. Ta stvar je tako jaka. Misliš li da smiješ to dotaći s rukama običnog čovjeka? Osim toga, ti ga ne možeš dohvatiti - to ne ide bez određene natprirodne sposobnosti. To je zbog toga što u drugoj dimenziji ono zna šta namjeravaš čim pomisliš na to. Kad ga želiš uhvatiti, ono je već odavno pobjeglo. Čim pacijent izađe kroz vrata, ono će se odmah vratiti nazad na njega i njegova bolest će se vratiti. Da bi se to sredilo, potrebno je imati takvu natprirodnu sposobnost, kod koje, čim ispružiš ruku - "Cak!" - ono se više ne može pomjerati. Nakon što je fiksirano, mi imamo još jednu natprirodnu sposobnost, koja se prije zvala "Velika metoda hvatanja duše" i ta natprirodna sposobnost je još moćnija. Ona može izvaditi nečiju čitavu dušu i istog trena se ta osoba više neće moći pomaknuti. Ova natprirodna sposobnost ima specifičnu namjenu i mi upravo ciljamo da zgrabimo tu stvar. Znate da, kada je Tathagata-Buda usmjerio zdjelu u svojim rukama prema Sun Wukongu, iako je Sun Wukong bio vrlo velik, on je odjednom postao jako majušan. Ova natprirodna sposobnost može imati upravo to dejstvo. Bez obzira koliko je to inteligentno biće veliko ili malo, ono će jednim potezom biti zgrabljeno u ruku i trenutno će postati vrlo malo.
Uz to, nije dopušteno da neko uvuče ruku u fizičko tijelo pacijenta i da izvadi nešto iz njega. To bi poremetilo način razmišljanja ljudi u običnom ljudskom društvu i nikako nije dozvoljeno to uraditi. I ako neko posjeduje tu sposobnost, ne smije to uraditi. Ono što je on uvukao je ruka u drugoj dimenziji. Pretpostavimo da neko ima srčanu bolest. Kad ova ruka krene prema srcu da uhvati to biće, ruka u drugoj dimenziji ulazi unutra. Nakon što je trenutno, veoma brzo uhvaćeno, vanjska ruka također grabi, obje ruke se istovremeno zatvaraju i tako je to uhvaćeno u ruku. Ono je vrlo opako, ponekad se miče u rukama i pokušava bušiti u njih, ponekad grize, a ponekad čak i vrišti. Iako izgleda vrlo malo dok je uhvaćeno u tvojim rukama, ono će postati vrlo veliko ako ga pustiš iz ruku. To nije nešto što svako može dotaći. Bez te natprirodne sposobnosti, uopšte nije moguće dotaći ga. To uopšte nije tako jednostavno kao što ljudi misle.
Naravno, u budućnosti može biti dopušteno da postoji ova vrsta liječenja qigongom. U prošlosti je također uvijek postojala. Ali mora postojati uslov: Ta osoba mora biti kultivator. Tokom kultivacije je, iz suosjećanja, ovoj osobi dopušteno raditi takve stvari za nekoliko dobrih ljudi. Ali ona ne može kompletno odstraniti njihovu karmu jer ona nema dovoljno dea. Zbog toga teškoća još uvijek postoji, samo je konkretna bolest izliječena. Običan, manji qigong majstor nije neko ko je dostigao Tao u kultivaciji. On za druge može samo odgoditi bolest za kasnije, ili je možda može transformisati. Možda je on transformiše u drugu nesreću. Ali on sam možda ništa ne zna o ovom procesu odgađanja. Ako njegova praksa kultivira pomoćnu svijest, onda je njegova pomoćna svijest to uradila. Praktikanti u nekim kultivacijskim praksama mogu biti jako poznati. Mnogi poznati, veliki qigong majstori nemaju gong, jer sav njihov gong raste na njihovoj pomoćnoj svijesti. To znači da je dopušteno činiti takve stvari tokom kultivacije, jer neki ljudi ostaju na ovom nivou. Oni prakticiraju preko deset godina ili nekoliko desetina godina i ne mogu prevazići ovaj nivo, tako da oni čitav život liječe bolesti. Jer se oni nalaze na ovom nivou, dopušteno im je to činiti. Ali učenici koji kultiviraju Falun Dafa nikako ne smiju liječiti pacijente. Vi možete bolesniku čitati ovu knjigu. Ako bolesnik može to prihvatiti, njegove bolesti mogu biti izliječene. Ali rezultati će se razlikovati, zavisno od količine karme svake osobe.
Bolničko liječenje i qigong liječenje
Razgovarajmo o vezi između bolničkog liječenja i qigong liječenja. Neki liječnici Zapadne medicine ne priznaju qigong, što se čak može reći za većinu njih. Njihovo mišljenje je: "Ako qigong može liječiti bolesti, šta će nam onda bolnice? Onda zamijenite naše bolnice! Vaš qigong može izliječiti bolest golim rukama i bez upotrebe injekcija, lijekova, ili boravka u bolnici, zar ne bi bilo lijepo da vi zamijenite naše bolnice?" Ova tvrdnja nema smisla, niti je razumna. Neki ljudi ne poznaju qigong. U stvari, qigong liječenje ne može biti isto kao i medicinske metode liječenja svakodnevnih ljudi, to nije vještina svakodnevnih ljudi, nego je nešto natprirodno. Kako nečem natprirodnom može biti dopušteno da u velikoj mjeri ometa obično ljudsko društvo? Buda je tako moćan; da jedan Buda samo jednom zamahne rukom, sve bolesti čovječanstva bi nestale. Zašto to ne učini? Osim toga, postoji mnogo Buda. Zašto oni ne pokažu svoje milosrđe i izliječe tvoje bolesti? Zato što obično ljudsko društvo upravo postoji na taj način i postoje stanja kao što su rođenje, starenje, bolest i smrt. Sva ona imaju uzročne razloge i predstavljaju karmičku odmazdu. Ako imaš dug, moraš ga otplatiti.
Ako liječiš nečiju bolest, to znači da kršiš taj princip i da svako može činiti loša djela, a da ih ne mora otplatiti. Kako to može biti u redu? Ljudima koji se kultiviraju dopušteno je liječiti bolesti iz suosjećanja, kad još nemaju dovoljno velike sposobnosti da potpuno riješe ovaj problem. Zato što se pojavilo tvoje suosjećanje, dozvoljeno ti je to činiti. Ali, ako ti zaista možeš riješiti ovu vrstu problema, neće ti biti dopušteno to činiti u velikoj mjeri. U tom slučaju bi ozbiljno naškodio stanju običnog ljudskog društva, a to nije dopušteno. Zbog toga, uopšte ne bi funkcionisalo ako bi qigong zamijenio bolnice svakodnevnih ljudi, jer je to natprirodan Fa.
Pretpostavimo da je dopušteno da se osnuju qigong bolnice u Kini i da svi veliki qigong majstori dođu i učestvuju u tome, šta misliš, kako bi to izgledalo? To nije dopušteno, jer svi održavaju stanje običnog ljudskog društva. Čim bi se osnovale qigong bolnice, qigong klinike, qigong zdravstveni centri i lječilišta, moć liječenja qigong majstora bi znatno opala i rezultati liječenja odjednom više ne bi bili dobri. Zašto? S obzirom da oni čine stvari svakodnevnih ljudi, to mora biti visoko kao Fa svakodnevnih ljudi i nalaziti se na istom nivou kao i stanje svakodnevnih ljudi. Njihova zdravstvena efikasnost mora biti ista kao i u bolnicama. Zbog toga njihovi tretmani nisu više uspješni i oni također počinju govoriti o tome kako im treba nekoliko tzv. "terapijskih tretmana" da izliječe bolest. Obično je tako.
Svejedno da li su qigong bolnice osnovane ili ne, niko ne može poreći da qigong može liječiti. Qigong je već dugo populariziran u javnosti i mnogi ljudi su kroz qigong stvarno postigli cilj liječenja bolesti i održavanja zdravlja. Bez obzira da li je bolest odložena od strane qigong majstora, ili kako god da je izliječena, u svakom slučaju, bolest više nije tu. Drugim riječima, niko ne može poreći da qigong može liječiti bolesti. Najveći broj onih koji su išli kod qigong majstora na liječenje imali su teške i komplikovane bolesti. Njihove bolesti nisu mogle biti izliječene u bolnici, pa su oni otišli qigong majstorima okušati sreću i bolesti su konačno izliječene. Oni koji mogu izliječiti svoje bolesti u bolnicama ne idu qigong majstorima. Posebno na početku su svi mislili na taj način. Znači, qigong može liječiti, samo što ne može biti primijenjen kao i druge stvari u običnom ljudskom društvu. Uplitanje u velikoj mjeri apsolutno nije dopušteno, ali činiti to u manjoj mjeri ili kad nema velikog uticaja i kada se čini neupadljivo, to je dopušteno. Ipak to neće u potpunosti izliječiti bolest, to je isto sigurno. Najbolji način da čovjek izliječi svoje bolesti je da sam prakticira qigong.
Postoje također qigong majstori koji tvrde da bolnice ne mogu izliječiti bolesti i da je efikasnost bolničkih tretmana takva i onakva. Šta da kažemo na to? Naravno, za to postoje najrazličitiji razlozi. Kako ja to vidim, glavni razlog je da je moralni standard ljudi dosegao jako nisku tačku, što je dovelo do pojave mnogih čudnih bolesti, koje ne mogu biti izliječene u bolnici, a ni lijekovi također ne djeluju. Osim toga postoje i mnogi lažni lijekovi. To je sve zbog stepena do kojeg su ljudi iskvarili ljudsko društvo. Niko ne bi trebao kriviti druge zbog toga, jer je svako dolijevao ulje na vatru. Zbog toga će se svi u kultivaciji susretati s patnjama i teškoćama.
Neke bolesti ne mogu biti dijagnosticirane u bolnici, iako stvarno postoje. Nekim ljudima su bolesti dijagnosticirane, ali niko ne zna kako se zovu, jer prije nisu viđene. Bolnice ih sve nazivaju "modernim bolestima". Mogu li bolnice liječiti bolesti? Naravno da mogu. Ako bolnice ne bi mogle liječiti bolesti, zašto bi ljudi vjerovali u njih i išli tamo na tretmane? Bolnice mogu liječiti bolesti, ali njihove metode liječenja pripadaju nivou svakodnevnih ljudi, dok su bolesti natprirodne, a neke su čak i prilično ozbiljne. Zbog toga bolnice kažu da se bolesti trebaju liječiti u ranom stadiju. Ako postanu preozbiljne, bolnice ih ne mogu izliječiti i prevelike količine lijekova mogu otrovati osobu. Nivo sadašnjih medicinskih tretmana je isti kao i nivo naše nauke i tehnologije, oni su svi na nivou svakodnevnih ljudi. Prema tome, oni imaju samo takvu djelotvornost u liječenju. Pitanje koje treba razjasniti je da uobičajeno qigong liječenje i bolničko liječenje samo odgađaju poteškoće, koje su osnovni uzrok bolesti, za preostalu polovinu života ili za kasnije. Karma time uopšte nije dotaknuta.
Razgovarajmo sada o kineskoj medicini. Liječenje kineskom medicinom je veoma blisko qigong liječenju. U staroj Kini, skoro svi liječnici kineske medicine imali su natprirodne sposobnosti. Veliki naučnici, kao što su Sun Simiao, Hua Tuo, Li Shizhen, Bian Que i drugi, svi su imali natprirodne sposobnosti i to je sve zapisano u medicinskim knjigama. Ipak, sada se upravo te esencijalne stvari često kritiziraju. Ono što je kineska medicina naslijedila su samo recepti ili iskustva iz prakse. Stara kineska medicina je bila vrlo napredna, naprednija od današnje medicinske nauke. Neki ljudi možda misle: Moderna medicina je tako napredna, s kompjuterskom tomografijom se može istraživati unutrašnjost ljudskog tijela, osim toga postoje testovi sa ultrazvukom, fotografski i rentgenski snimci. Moderna oprema je doduše prilično napredna, ali po mom mišljenju, još uvijek nije tako dobra kao stara kineska medicina.
Hua Tuo je vidio tumor u Cao Caovu mozgu i htio je izvršiti operaciju da bi odstranio tumor. Kad je Cao Cao to čuo, mislio je da ga Hua Tuo želi ubiti, pa ga je zatvorio. Kasnije je Hua Tuo umro u zatvoru. Kada se Cao Caova bolest povratila, on se sjetio Hua Tuoa i tražio ga je, ali je Hua Tuo već bio mrtav. Poslije je Cao Cao zaista umro od ove bolesti. Kako je Hua Tuo to znao? On je to vidio. To je čovjekova posebna natprirodna sposobnost koju su imali svi veliki liječnici u prošlosti. Kad je nebesko oko otvoreno, čovjek s jedne strane istovremeno može vidjeti sve četiri strane ljudskog tijela. S prednje strane on može istovremeno vidjeti stražnju, lijevu i desnu stranu. On može vidjeti sloj za slojem, ili kroz ovu dimenziju može vidjeti osnovni uzrok bolesti. Mogu li moderne medicinske metode to postići? Daleko od toga, možda za hiljadu godina! Kompjuterskom tomografijom, ultrazvukom i rentgenskim zračenjem se doduše također može istražiti unutrašnjost ljudskog tijela, ali uređaji su preglomazni i takve velike stvari nisu prenosive, niti će raditi bez struje. Ali nebesko oko ide svugdje gdje i ti i ne treba mu strujno napajanje. Kako se oni uopšte mogu porediti?
Neki ljudi kažu da je moderna medicina veličanstvena. Ja kažem da nije baš tako. Ljekovite biljke iz stare Kine mogle su zaista odmah izliječiti bolesti. Mnoge stvari su se izgubile, ali mnoge nisu izgubljene i prenose se u narodu. Kada sam imao seminar u Qiqiharu, vidio sam prodajni štand na ulici, na kojem je neko ljudima vadio zube. Već na prvi pogled se vidjelo da taj čovjek dolazi s juga, jer nije bio odjeven kao ljudi na sjeveroistoku. Nije odbijao nikoga i vadio je zub svakome ko bi mu prišao. Tamo je ležala hrpa izvađenih zuba. Njegova namjera nije bila vađenje zuba, već prodaja njegovog tekućeg lijeka. Taj tekući lijek je proizvodio vrlo gusti, žuti dim. Kad je vadio zub, otvorio bi bočicu s lijekom, naslanjajući je na pacijentov obraz naspram mjesta gdje je bolesni zub i zatražio bi od pacijenta da nekoliko puta udahne dim žutog tekućeg lijeka. Lijek se pri tome vrlo malo trošio. Onda bi zatvorio bočicu s lijekom i ostavio je po strani. Zatim bi iz džepa izvadio šibicu. Dok bi pričao o svom lijeku, šibicom bi lagano gurnuo zub i zub bi već bio vani. To nije boljelo. Ostao bi samo mali trag krvi, ali nije bilo krvarenja. Razmislite o tome: šibica se može slomiti ako se pritisne velikom snagom. Ali on je izvadio zub samo laganim dodirom šibice.
Rekao bih da ima stvari u Kini, koje se prenose u narodu, a kojima precizni instrumenti zapadne medicine nisu dorasli. Pogledajmo čiji je tretman bolji. Taj čovjek je šibicom izvadio zub. Ako liječnik u zapadnoj medicini želi izvaditi zub, najprije mora dati pacijentu injekciju s anesteticima, s ove i s one strane, ubod igle također jako boli. Kad anestetik počne djelovati, liječnik će kliještima izvaditi zub. Vađenje traje jako dugo i ako liječnik nije pažljiv, čak se može desiti da korijen pukne unutar desni. Onda će liječnik uzeti čekić i dlijeto da ga iskopa, što pacijenta može nagnati da uzdrhti od straha. Zatim se za bušenje zuba koriste precizni instrumenti. Neki ljudi poskakuju u stolici, to jako boli i krvari, pacijent neko vrijeme pljuje krv. Dakle, šta misliš, čiji je tretman bolji? Čiji je napredniji? Mi ne bismo trebali obraćati pažnju samo na izgled alata, nego i na njegovu stvarnu efikasnost. Stara kineska medicina je bila vrlo napredna i sadašnja zapadna medicina neće biti u stanju dostići je još mnogo godina. Nauka stare Kine razlikuje se od nauke koju smo u novije vrijeme naučili sa Zapada.
Ona je išla drugim putem i mogla je dovesti do drugačijeg stanja. Zbog toga ne možemo našim sadašnjim načinom razumijevanja stvari razumjeti nauku i tehnologiju stare Kine. Zbog toga što je nauka stare Kine bila usmjerena na ljudsko tijelo, život i univerzum, jer je direktno proučavala ove stvari, išla je drugim putem. U to vrijeme su učenici u školi vježbali meditaciju i naglašavali su ispravan sjedeći stav. Kad bi u ruku uzeli kist, obraćali bi pažnju na kretanje qija i disanje. Ljudi u svim profesijama obraćali su pažnju na pročišćavanje srca i regulisanje disanja, cijelo društvo je bilo u takvom stanju.
Neki kažu: "Da li bismo imali auta i vozove da smo slijedili staru kinesku nauku? Da li bismo imali današnju modernizaciju?" Rekao bih da ne možeš razumjeti drugačija stanja iz perspektive ove okoline. Mora doći do revolucije u tvom razmišljanju i pogledima. Da nema televizora, ljudi bi ih imali u svojim čelima i mogli bi gledati šta god požele vidjeti i također bi imali i natprirodne sposobnosti. Da nema vozova i aviona, ljudi bi se mogli sjedeći dizati u vazduh, njima čak ne bi trebali ni liftovi. To bi dovelo do drugačijeg stanja društvenog razvoja i ne bi nužno bilo ograničeno na ovaj okvir. Leteći objekti vanzemaljaca dolaze i odlaze nevjerovatnom brzinom i mogu se povećati i smanjiti. Oni idu drugačijim putem razvoja, koji predstavlja drugačiju naučnu metodu.